Dijasporske godine

Anto Batinić, „Dijasporske godine“, Biblioteka „Diaspora croatica“ knj. 4, Hrvatski dušobrižnički ured, Frankfurt am Main, 2002., 218 str.

DijasporskeGodOdmah po dolasku za glavnog urednika „Žive zajednice“ (1994.), mjesečnika hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj, Anto Batinić je uveo komentatorsku kolumnu pod nazivom MOTRISTE, koja se tako zvala do kraja (2002.). U toj kolumni obuhvatio je u međuvremenu mnoge i različite vidove hrvatskoga iseljeničkoga života i djelovanja u ovoj zemlji, kao i njihova odnosa prema domovini, vjeri, Crkvi, Njemačkoj, ratu, miru, vjerskom životu… Bilo bi zaista šteta da se ti prilozi nisu skupili u jednu knjigu. Oni su svojevrsna kronika (duhovna, kulturalna, religiozna, nacionalna) o jednom teskom i prijepornom vremenu i ljudima izvan doma i domovine, a često i bez doma i domovine.
Bez obzira sto kolumne obiljezava vremenski trenutak u kojem su pisane, one nisu samo izraz tog trenutka, nego ga nadilaze. One ne označuju novinski prilog s određenim rokom trajanja, nego su i sada svježe i čitljive. Naprotiv, s vremenskog razmaka su još zanimljivije, jer se autor izlozio stvarnoj opasnosti da ga svatko „pročita“, da se zorno vide ne samo njegovi pozitivni i uspjeli nego i negativni i promaseni pogledi.
Te kolumne su u knjizi poredane sadržajno, a ne kronoloski, i to u tri poglavlja te s predgovorom: Prvo poglavlje S Bogom na putu ima dvije cjeline pod naslovima Vrelo identiteta i Medijsko navješćivanje Evandjelja. Drugo poglavlje U tuđini kao kod kuće ima također dvije cjeline s naslovima Maslina je neobrana i Razočarana dijaspora. Treće poglavlje Nikad više rata ima četiri cjeline: Pomirenje, Vukovarski zalazak sunca, Naša Bosna i Druga Hrvatska.

Najduhovnije i najteološkije je svakako prvo pogavlje. Autor se suočava i s jednom od najizazovnijih dimenzija suvremenog kršćanstva, s medijskom stranom navješćivanja Evanđelja. „Najiseljeničkiji“ dio knjige je drugo poglavlje, a sam njegov naslov kaže da se naši iseljenici i radnici osjećaju u tudjini – kao kod kuće.
Najpolitičkiji dio knjige jest cijelo treće poglavlje Nikad vise rata, te cjelina Razočarana dijaspora. Autor se tu pokazuje vrlo objektivnim, realističnim i neovisnim promatračem stanja u domovini, u Hrvatskoj i BiH, a u kritici ne štedi nikoga, pa ni najviše nositelje i predstavnike vlasti, bez obzira na njihovu stranacku pripadnost i eventualne zasluge. U tim člancima do velikog izražaja dolazi njegova novinarska pronicljivost, hrabrost i neovisnost. Svatko tko god vrši javnu funkciju, podložan je kritici, bio to predsjednik države, biskup, župnik, kapelan ili kakav stranački predstavnik u dijaspori.
Najtužniji i najosjećajniji dio knjige čine prilozi u cjelinama Pomirenje, Vukovarski zalazak sunca i Naša Bosna.
Ova je knjiga izvanredan prilog za upoznavanje i proučavanje hrvatske dijaspore, s njezinim pozitivnim i negativnim značajkama. Ona ima i ljetopisnu vrijednost, osobito u tih osam iseljeničkih godina. Otud i naslov knjige Dijasporske godine. Taj izraz za hrvatsko iseljeništvo rabi se tek desetak godina. Zato se te godine, sa svim onim sto su donijele i domovini (Hrvatskoj i BiH) i iseljeništvu, mogu nazvati dijasporskima.